U jednom eksperimentu je sudionicima rečeno da sudjeluju u nekim ispitivanjima ličnosti i dano im je niz upitnika koje su trebali ispuniti. Sudionici su bili osobe normalne tjelesne težine i pretile osobe.

Na stolu je uz upitnike stajala zdjelica s orasima. Eksperimentator se poslužio orahom i ponudio ih i sudionicima, tj. rekao im  da se samo dalje posluže, te je pod nekom isprikom otišao iz sobe na 15 min. Orasi u zdjelici su bili u pola situacija neoljušteni tj. u ljusci, a u pola situacija bez ljuske.

Nalazi su pokazali da u skupini sudionika normalne težine, faktor dostupnosti hrane nije igrao nikakvu ulogu, tj. podjednak broj sudionika su jeli odnosno nisu jeli kad su orasi bili sa odnosno bez ljuske. Pretili su međutim, jeli znatno više od normalnih kad je hrana bila dostupna odnosno manje kad je trebalo uložiti trud.

Znači, kad je hrana na dohvat ruke pretili jedu više od  normalnih, no kad je do nje teško doći, oni jedu manje što je eksperimentalno pokazano.

Kako to primijeniti u svakodnevnom životu?

Otežajte i zakomplicirajte sebi put do hrane: ako volite grickati bademe, orahe, kikiriki – uvijek kupite one koji su u ljusci. Hranu ne držite na dohvat ruke pogotovo ako ste se na večer udobno zavalili na kauču i gledate TV – neka bude dovoljno daleko od vas da se morate pomučiti da dođete do nje (po mogućnosti u najudaljenijem dijelu stana i na najvišoj polici).